Juzni Jadran, Juni 2003

Ljeto 2003. je donijelo nastavak mojih morkish avantura sa mojim jaranom Zokom Kajmakovicem. Nakon sto smo godinama u peto metarskoj “Lasti” istrazivali ljepte dubrovackih Elafita pocetkom devedesetih, vratili smo se na “mjesto zlocina” jedreci na prekrasnoj novoj jahti Beneteau 361 imena “Wandering Star” (Lutajuca Zvijezda) unajmljenoj u dubrovacke marine. Sa petoclanom posadom, Lutajuca Zvijezda je napustila Dubrovacku Rijeku, te zaplovila Kolocepskim Kanalom. Nakon zaustaljanja na Sipanu i Jakljenu, te plovidbe juznom obalom Peljesca, napravili smo kratki izlet do Lumbarde, a zatim Peljesackim kanalom do lijepe bijele Vela Luke, rodnog grada Marka Pola.

Ali prava avantura je zapocela kada smo razvili jedra preko Lastovackog kanala prema istoimenom, velicanstvenom ostrvu, gdje smo se nasli u osami uvale Zaklopatica. Tamo smo uzivali u gostoprimstvu lokalne gostionice, kupanju u kristalno bistrom moru i obilju sunca i vegetacije. Medjutim, uzivaje nije moglo potrajati. Vec sutra put nas je vodio prema sljedecem dragulju juznog Jadrana: Mljetu, gdje smo prosetali i okupali se u cuvenim “jezerima”. Iste noci naisli smo i na prvi mornarski izazov: zestoku jadransku “neveru” koja nas zamalo nije oduvala sa naseg veza na keju.

Zadnju noc smo proveli vidajuci rane na nasem mornarskom ponosu, u zasticenoj zoni nase “maticne luke” iz devedesetih: Brsecanske uvale, zaista lijepom mjestu na dubrovackoj rivijeri. Tamo smo se sjecali uspomena iz proslosti uz veceru kod mjestanina i druga iz djetinjstva Mise.